
S talentiranom generacijom igrača koja je dobila nadimak „Les Experts“, reprezentacija Francuske smatra se jednom od najboljih u rukometnoj povijesti. U 2017. Francuska je postala prva nacija koja je osvojila šest svjetskih naslova (1995., 2001., 2009., 2011., 2015. i 2017.) kojima je dodala tri europska (2006., 2010. i 2014.) i dva olimpijska naslova (2008. i 2012.).
Uz sve nabrojane trofeje, Francuska je također osvojila srebrne medalje na Olimpijskim igrama 2016. i Svjetskom prvenstvu 1993., kao i bronce na Igrama 1992., Svjetskom prvenstvu 1997., 2003. i 2005. te Europskom prvenstvu 2008. Oni su prva, i zasad jedina, momčad koja je u isto vrijeme držala sva tri naslova (svjetski, europski i olimpijski).
Pod palicom bivših igrača Didiera Dinarta i Guillaumea Gillea, branitelji naslova predvođeni su kapetanom Cedricom Sorhaindoom i trenutno najboljim svjetskim rukometašem godine Nikolom Karabatićem.
Mladi igrači kao što su Nedim Remili i Ludovic Fabregas su pokazali da imaju potencijal postati igračima svjetske klase te da mogu pomoći da se pomladi nakon što su se Thierry Omeyer i Daniel Narcisse umirovili. Remili i Fabregas su odigrali važnu ulogu u osvajanju svjetskog naslova 2017. u Francuskoj.
[Translate to Croatian:] Recent Team News
Upcoming Matches
Player Replacements
Main Round
20 January: Left back Romain Lagarde (6 internationals/2 goals) replaces Timothey N'Guessan.
20 January: Line player Luka Karabatic (73 internationals/2 goals) replaces Benjamin Afgour.
Final Round
28 January: Line player Benjamin Afgour (11 internationals/17 goals) replaces Dika Mem.

NIKOLA KARABATIĆ
Nikola Karabatić, trostruki dobitnik nagrade za najboljeg rukometaša godine (2007., 2014. i 2016.), smatra se jednim od najboljih rukometaša u francuskoj povijesti. S nevjerojatna 52 naslova i brojnim individualnim nagradama, on je vjerojatno neprepoznatljiviji rukometaš na svijetu.
Karabatićeva lista uspjeha uključuje tri zlatne olimpijske medalje, četiri svjetska naslova i tri EHF EURO trofeja. Također je tri puta osvojio i VELUX EHF Ligu prvaka, s Montpellierom 2003., THW Kielom 2007. i Barcelonom 2015. Karabatić trenutno igra u PSG-u koji je stigao do VELUX EHF FINAL4 dva puta nakon što se on pridružio klubu (2016. i 2017.).
Igrajući na pozicijama srednjeg ili lijevog vanjskog, Karabatić se dokazao kao pravi timski igrač i mašina za pogotke. Također je i moćan igrač u obrani, posebno kada sa svojim mlađim bratom Lukom i kapetanom Cedricom Sorhaindoom.
CEDRIC SORHAINDO
Član moćne FC Barcelone, porijeklom s otoka Martiniquea Cedric Sorhaindo je jedan od najboljih linijskih igrača na svijetu. Njegova suradnja s Nikolom Karabatićem bila je uzrok panici za mnoge protivničke momčadi dok se „Nico“ nije preselio u Pariz.
Sorahaindo, kojemu je mentor bio Dinart, prilagođava svoju igru prema zahtjevima obrane s velikom požrtvovnošću. Sorhaindo je već dugo nezamjenjiv član momčadi koja je od 20009. osvojila četiri svjetska naslova. Također je osvojio olimpijsko zlato 2012. i dva europska 2010. i 2014.
S Barcelonom, Sorhaindo je osvojio dva naslova u Ligi prvaka (2010./'11. i 2014./’15.) i još dodatno stigao do tri FINAL4. Nakon što su se Thierry Omeyer i Didier Dinart oprostili od reprezentacije, postavljen je za kapetana francuske momčadi.

Nakon što je završio bogatu karijeru 2013., Didier Dinart odmah je postao članom stručnog stožera francuske reprezentacije gdje je obnašao funkciju pomoćnog trenera izborniku Claudeu Onesti. Uslijedili su naslovi europskog prvaka 2014. i svjetskog 2015. što ga je učinilo prvim članom „Les Experta“ koji je i kao trener nastavio osvajati trofeje.
Sa svojim bivšim suigračem Guillaumeom Gilleom, Dinart je preuzeo reprezentaciju Francuske nakon Olimpijskih igara 2016. Dvojac je na svom prvom turniru osvojio svjetsko zlato na domaćem terenu u Parizu u siječnju 2017.
Budući da je bio specijalist za obranu, Dinart je zaradio nadimak „Stijena“ za vrijeme igračke karijere u španjolskom Ciudad Realu. Dinart je snažno povezan s rodnim Guadeloupeom pa tako svake godine na Antilima organizira međunarodni događaj kako bi omogućio mladima da se bave sportom.
Prijašnji rezultati na Europskim prvenstvima
Godina | Domaćin | Plasman/Medalje |
---|---|---|
1994 | Portugal | 6. mjesto |
1996 | Španjolska | 7. mjesto |
1998 | Italija | 7. mjesto |
2000 | Hrvatska | 4. mjesto |
2002 | Švedska | 6. mjesto |
2004 | Slovenija | 6. mjesto |
2006 | Švicarska | Zlato |
2008 | Norveška | Bronca |
2010 | Austrija | Zlato |
2012 | Srbija | 11. mjesto |
2014 | Danska | Zlato |
2016 | Poljska | 5. mjesto |